URGENTNA MEDICINA


Slučajevi urgentne medicine su česti kako kod pasa tako i kod mačaka i mogu se kretati od eklampsije (metaboličkog poremećaja nakon štenjenja ili macenja) pa do raznih trauma zadobijenih udarcem auta ili padom sa visine. Svi međutim imaju jednu zajedničku karakteristiku a to je potreba da se što prije reaguje. U prvom planu zbrinjavanjem životinjinih vitalnih funkcija time što će se osigurati prohodnost disajnih puteva, omogućiti životinji da diše nesmetano i pratiti rad srca. Često kod urgentnih stanja dolazi do blokade ili zakrčenja disajnih puteva stranim objektima kao što su pljuvačka,hrana ili igračke kod pasa koji vole da gutaju svoje igračke. Bitno je javiti se veterinaru što prije da bi se životinja zbrinula i izbjegao šok.


DILATACIJA I TORZIJA ŽELUCA

Dilatacija i torzija (proširenje i okretanje) želuca je oboljenje koje se javlja samo kod pasa, i to kod velikih rasa pasa sa dubokim grudnim košom kao što su njemačke doge, njemački ovčari, bokseri, dobermani i veliki šnauceri. Postoje opisani slučajevi dilatacije i torzije želuca kod malih rasa pasa kao što su pekinezeri, ali u daleko manjem procentu nego kod velikih rasa pasa.

Oboljenje se obično javlja kod pasa starosti između dvije i deset godina.

Pravi uzrok ovog oboljenja nije poznat, mada postoje terorije o genetskoj predispoziciji pasa na ovo oboljenje, sumnja se i na probleme u anatomskoj građi i položaju organa u ovoj regiji, kao i na probleme u pokretljivosti želuca oboljelih pasa. Fizička aktivnost i način ishrane psa mogu biti predisponirajući faktori za pojavu ove bolesti ali oni nisu njen uzrok.

Dilataciju želuca treba razlikovati od prepunjenosti želuca koja se javlja kada se pas prejede. Štenci su skloni prejedanju tako da se kod njih prepunjenost želuca javlja jako često, ali ne dolazi do razvoja simptoma dilatacije želuca. Dilatiran želudac kod oboljelog psa je nadut jer je ispunjen velikom količinom vazduha i on može da ostane u svome položaju kada oboljenje nazivamo dilatacija želuca, ili može da se okrene oko svoje longitudinalne ose kada oboljenje nazivamo torzija ili volvulus želuca. Kada se torzija želuca pojavi, životinja vrlo brzo ulazi u stanje šoka, jer želudac, zbog svog promjenjenog položaja, vrši pritisak na vitalne krvne sudove.

Klinička slika

Prvi simpomi koje vlasnik primjeti kod psa oboljelog od dilatacije želuca su da pas naglo postaje neraspoložen, teško diše, uznemiren je, uplašeno i tužno gleda, slab je i bezvoljan. Ubrzo mu se javlja nagon za povraćanjem i pas zauzima pozu kao da će da povraća, primetne su i kontakcije trbušne muskulature ali pas ne uspjeva ništa da ispovrati. Simptomi se vrlo brzo dalje razvijaju i postaju sve dramatičniji. Pas jedva da može da stoji na nogama, stomak mu je primjetno nadut i sve se više i više povećava, gotovo primjetno pred očima vlasnika, sluzokože psa su upadljivo blijede. Ako vlasnik ne reaguje brzo i ne odvede psa veterinuru, on može da ugine vrlo brzo od pojave prvih primjetnih simptoma.


Dijagnoza

Uz pažljiv pregled dovedenog psa kao i na osnovu svega onoga što ispriča vlasnik, veterinar će postaviti sumnju da pas boluje od dilatacije ili torzije želuca. Važno je da vlasnik veterinaru opiše sve promjene i simptome koje je kod psa primjetio kao i da kaže čime je pas hranjen, kada je imao posljednji obrok, da li je imao trening ili da li je bio u šetnji i kako se u šetnji ponašao.

Dovoljno je da veterinar samo postavi sumnju da je u pitanju dilatacija ili torzija želuca, pa da bez daljih analiza odmah pristupi terapiji, jer se oboljenje jako brzo razvija i svaki trenutak je dragocjen. Ako simptomi kod oboljelog psa nisu najjasniji i ako opšte stanje psa nije alarmantno, veterinar obično odlučuje da izvrši rentgenološki pregled psa.


Terapija

Prvi korak u terapiji životinje je terapija protiv šoka. Pas se odmah priključuje na infuziju i veterinar odlučuje koje će medikamente primjeniti u antišok terapiji. Sledeći korak je smanjivanje pritiska u želucu oboljelog psa. Ako je moguće, veterinar će intubirati psa i na taj način pokšati da oslobodi gasove iz želuca u spoljašnju sredinu. Zatim će se, kroz isti tubus, pristupiti ispiranju i odstranjnivanju svog sadržaja iz želuca. Ako veterinar ne može da intubira psa, izvršiće troakiranje želuca i na taj način će osloboditi gasove iz želuca.

Kada se stanje psa stabilizuje i kada se pritisak u želucu smanji, preporučljivo je da se izvrši rentgenološki pregled psa da bi se utvrdilo da li je u pitanju samo dilatacija, ili je došlo do torzije i volvulusa. Kada je u pitanju samo dilatacija želuca, operativni zahvat je dobro uraditi ali ne mora da se radi odmah već može da se sačeka da se stanje psa stabilizuje. Međutim, kada su u pitanju torzija i volvulus, hiruški zahvat mora da se izvede što prije. Osnovnni princip operativnog zahvata je da se želudac vrati u njegov fiziološki položaj i da se fiksira, tako da bi se sprečili recidivi.

Međutim, i kada vlasnik psa primeti prve simptome na vrijeme i operacija se izvede na vrijeme, smrtnost kod ovoga oboljenja je jako velika i kreće se između 30-50 %. Kod preživjelih pasa česta je pojava srčanih smetnji, naročito aritmija kroz pola do tri godine od operacije. Ako u pitanju nisu teške aritmije, terapija za psa nije potrebna, ali ukoliko veterinar procjeni da su aritmije ozbiljne, primjeniće odgovarajuću terapiju.


Profilaksa

Svi budući vlasnici pasa velikih rasa sa dubokim grudnim košem trebalo bi da se raspitaju o porjeklu svog novog ljubimca kao i o zdravstvenom stanju roditelja i predaka. Vlasnici rasa pasa predisponiranih na ovo oboljenje nikako ne bi smjeli svoje ljubimce da hrane hranom koja nadima . Takođe se trebaju izbjegavati šetnje ili trening kod psa koji je skoro jeo. Potrebno je da prođe najmanje tri sata od jela da bi pas mogao bez bojazni da trči i skače. Manji ali češći obroci se preporučuju kod velikih rasa kao i izbjegavanje prejedanja.