7
PAS TIBOU
Pas Tibou je stanovnik Kotorsko/Tivatskog Azila za napuštene pse. Stigao je u Azil krajem 2012 godine uz pratnju vlasnika koji mu nažalost nisu više mogli pružiti dom. Poslije kraćeg boravka u karantinu,nakon zdravstvene ocjene i osnovne imunizacije prebačen je u glavni dio Azila na duži vremenski period ne bi li našao udomitelja.
Nakon par dana boravka u Azilu pojavio se problem. Naime Tibou, iako umiljat i nježan pas, nije se slagao sa psima u njegovom boksu. Na dan kada ga je trebalo prebaciti u drugi dio Azila da bi se spriječile svađe i povrede napao ga je jedan veći pas i ozbiljno povrijedio.
Ugrizi pasa su česti kako kod vlasničkih pasa tako i onih u azilu. Obim povrede naravno zavisi od veličine i snage psa koji čini štetu. Međutim iako mnogim vlasnicima ne djeluju opasno jer su obično vidljive samo rupice od zuba na koži psa oni mogu i životno ugroziti napadnutu životinju. Najveći problem prave anaerobne bakterije koje se putem zuba uz pomoću trzaja i griženja ubacuju u tkivo napadnutog psa i ako se ne uklone ispiranjem i čišćenjem rane mogu naraviti ozbiljnu sistemski infekciju. Drugi problem je sama mehanička šteta koja može nastati. Nju često viđamo kod manjih pasa koji su napadnuti od strane većih. Često se dešava da zubi probiju i unutrašnje organe i tada je obavezna stabilizacija nakon koje slijedi operacija za saniranje unutrašnjih povreda. Ono što buni vlasnike pasa je zašto veterinar često odbija da zašije rane od ugriza. To obično biva u slučajevima kada veterinar odredi da je rana previše kontamirana ili duboka i da bi zatvaranje takve rane prouzrokovalo infekciju koja se teže liječi. U tim slučajevima rana se ostavlja otvorena ne bi li se iscedak koji se stvara u prvim danima čišćenja rane nesmetano odstranjivao.
Na kliničkom pregledu su ustanovljeni brojni ugrizi od psa na Tibouom tijelu u predjelu stomaka,na glavi i zadnjim nogama. Međutim najveći problem je predstavljao znatan manjak kože na njegovoj zadnjoj desnoj nozi. Naime manjak je bio takav da nije bilo moguće zašiti krajeve kože jedne za druge.
Poslije nekoliko dana sistemske terapije antibioticima, dnevnog tretiranja rane i hirurškog otklanjanja mrtvog tkiva Tibouovo stanje se popravilo ali je postojao rizik od gubitka desne noge. Ukoliko nije moguće nadomjestiti kožu koja nedostaje moralo bi se pristupiti amputaciji noge što bi Tibouu znatno umanjilo šanse za nalazak udomitelja.
Nakon što se pojavilo granulaciono tkivo na rani bilo je jasno da ukoliko se ne presadi koža Tibou neće moći da koristi savoju nogu na potpuno fiziološki način jer je došlo do formirnja ožiljnog tkiva koje je spriječilo pokretljivost njegovog koljenog i tarzalnog zgloba za 50%. Tibou nije mogao da potpuno ispruži nogu ni da sjedne na nju.
Izabrali smo da riješimo ovaj problem postavljanjem površnog kaudalnog epigastričnog flapa. On podrazumjeva uzimanje kože sa donjeg dijela stomaka i presađivanje iste na mišiće i kosti u predjelu butine. Upotreba intravenskih tečnosti, inhalaciona anestezija i kompletan monitoring pacijenta za vreme hirurgije su neophodni za uspešno izvođenje ove intervencije upravo zbog dugotrajnosti procedure. Nakon dva sata operacije Tibou je bio spreman da se udobno smjesti u svoj boks i odspava do sledećeg dana. Sama operacija je bila tek početak oporavka. Bilo je potrebna svakodnevna njega sledećih mjesec dana kao od stranje našeg stručnog osoblja tako i od radnika Azila da bi se izbjegle komplikacije i omogućilo normalno prijanjanje nove kože za zdravo tkivo ispod nje. Redovna upotreba specijalnih masti i drenova za evakuaciju limfe na bazi vakuma su bili presudni za Tibouov oporavak.
Dva mjeseca nakon operacije Tibou se osjeća odlično, rana je zarasla i dlaka je prekrila kožu a što je najvažnije vraćena je stopostotna mobilnost zglobovima tako da Tibou može nesmetano da hoda,trči i sjedi.
Sada kada se navikao na nove drugare na drugom boksu u Azilu potrebno mu je samo jedno-novi vlasnici. Ovom pričom podsjećamo javnost da je Tibou i dalje u Azilu i traži dom. Zdrav je, vakcinisan, sterilisan i dobroćudan pas i potreban mu je vlasnik. Svratite do Azila ukoliko budete imali vremena da ga pozdravite i sigurno će Vam prirasti uz srce dovoljno da ga udomite.
